Kako je moj projekt Seksoteka, krajem 2017. godine, zamjetno rastao, tako su se počele pojavljivati razne poruke od ljudi sa začudnim zahtjevima. Na primjer, dobila bih poruku na Instagramu od bivšeg učenika da će mi e-mailom biti poslan Facebook kôd koji moli da mu proslijedim. Potom bi mi se javila neka mlada dama koja bi se predstavila kao PR modne kuće ELFS i predložila mi photo shooting, prije kojeg bih joj obavezno morala poslati svoju e-mail adresu, broj mobitela i Facebook recovery kôd. Nakon toga javila mi se tajnica škole u kojoj sam radila, a s kojom nikad u životu, osim poslovno, nisam komunicirala. Ona pak me molila moj broj mobitela i e-mail adresu jer nije mogla, zamislite, ući u svoj Instagram profil. Na kraju mi se javio i nastavnik iz iste škole koji me je molio moj e-mail jer mi je želio poslati nešto na lekturu. Ne moram napominjati da s dotičnim nikad u životu nisam prozborila ni riječ.
Posljednji slučaj bila je kap koja je prelila čašu i zbog koje sam odlučila napraviti određene korake. Najprije sam e-mailom obavijestila ravnateljicu dotične škole o svemu što se izdogađalo. Potom sam fotokopirala sve takve i slične poruke koje sam dobivala posljednjih nekoliko mjeseci i 15. 3. 2018. otišla na policiju prijaviti slučaj. Uz to sam napisala kratku pisanu izjavu te dala podužu usmenu izjavu policijskom inspektoru u MUP-u na Strossmayerovom trgu. Slučaj se istražuje i bit ću obaviještena kad završi istraga.
Pisana izjava koju sam 15. 3. predala policiji sadrži 12-ak stranica
Ne moram vam objašnjavati koliko su mi siječanj, veljača i ožujak ove godine bili stresni jer mi je, osim silnih banova zbog prijava, na Facebook stranici Seksoteke zbog phishinga bilo onemogućeno administriranje i cijeli je projekt dva mjeseca bio ad acta. Dvije godine ulaganja vlastitog novca i vremena netko vam je, iz vlastitog hira, zlobe, ljubomore ili zavisti, naprosto pokušao stagnirati ili uništiti. (To su oni momenti za koje ne znate bi li vam ih bilo bolje zauvijek zaboraviti, ili ih strpljivo nositi u sebi zbog eventualne osvete. Nisam osoba koja se voli svetiti, ali itekako znam vratiti istom mjerom ako mi se ukaže prilika, a ovo je svakako slučaj za takvo što; jedan od onih koji se naprosto NE ZABORAVLJAJU).
Zamislite da ste u vlastitoj kući. Koju ste sami izgradili. Od koje jedino vi imate ključ. I najednom vas netko izbaci iz te kuće. Nemate pojma tko. Ni zašto. Više nemate ništa što ste u toj kući ostavili. Što ste godinama gradili. Najednom vam pred očima nestaje dio vašeg života, dio vašeg vremena. Vrijeme je, zapravo, sve, a svoje neizmjerno cijenim.
Takav je, otprilike, osjećaj kad budete zbog pokušaja phishinga izlogirani iz vašeg Facebook profila. Barem je meni, u nekoliko navrata, bio. Osjećaj nevjerojatne tuge i nemoći. I ono vječno pitanje na kraju – zašto? Zašto to netko radi? Zašto bi netko bio toliko zloban i nevjerojatno nezreo?
Obajvijest koju dobijete od Facebooka kad vam netko na privatnom profilu pokuša napraviti phishing
Srećom, phishing mi se nikad nije dogodio. Samo nekoliko takvih pokušaja. Facebook kao društvena mreža, naime, ima odlične algoritme i zaštitu da prozre potencijalnii phishing pa vas odmah obavijesti da promijenite lozinku, što sam, naravno, učinila kod svakog takvog pokušaja. No, dopustite mi da još malo, sa svog laičkog stajališta, pišem o tom fenomenu koji me u posljednje vrijeme jako zaokuplja.
Iako sam isprve slučaj izbjegavala prijaviti policiji, smatrajući da se događa svima te da ne želim biti drama queen stavljajući se ispred drugih, shvatila sam da je moje pravo imati online sigurnost i slobodu da upravljam kako i kada želim svojim profilima na društvenim mrežama i svim projektima koje u sklopu njih uređujem.
Nije da Facebook doslovno uspoređujem s vlastitom kućom, ali to je virtualni prostor osobnog komfora na otprilike jednak način kao što nam je vlastiti dom nevirtualni komfor. To je mjesto u koje pozivamo drage ljude na otprilike jednak način kao što u Facebook prostor pozivamo ili primamo virtualne prijatelje. Također, to je, od kad se bavim digitalnim marketingom, postalo moje radno mjesto na kojem mi najednom nepoznati ljudi pokušavaju oduzeti kredibilitet.
Preneseno značenje pojma “phishing” je – mrežna krađa identiteta
Kad sam se, u nekoliko navrata, detaljno pitala ZAŠTO bi netko želio upasti u moj Facebook profil, odgovor si naprosto nisam mogla dati. Jer nimalo ne rezonira s mojom logikom, s onim što meni predstavlja zdrav razum. Naprosto ne razumijem potrebu nekoga da uđe u tuđi Facebook profil, e-mail, bilo što. Na kraju dana, koliko ograničen moraš biti, duboko u sebi, da takvo što uopće poželiš? Koliko samo strahova moraš nositi, koliko lošeg odgoja, koliko nepravdi mora da ti je nesvjesno naneseno da sada, na ovaj način, to drugima “vraćaš”. Ne bih ti htjela biti u koži, vjeruj mi.
Samo da te obavijestim: u Facebook profilu imam, kao i svi, nekolicinu fotografija iz svojeg života i djetinjstva te jako puno riječi u statusima i komentarima. I to je sve. Kao i većina ljudi. I nikako mi nije jasno ŠTO bi dobio time da privremeno imaš ovlasti nad mojim profilom.
Dugoročno se nečiji Facebook profil ne može “zauzeti”. U slučaju krađe identiteta, osoba odlazi na policiju, prijavljuje krađu identiteta, šalju se Facebooku ti isti podaci i tada se pokušava ući u trag osobi koja se bavi cyber kriminalom. To što činiš je tipičan oblik mrežnog kriminala. S obzirom na to da hrvatski Zakon o elektroničkim medijima još uvijek ne obuhvaća društvene mreže, ali je trenutno u fazi revidiranja, danas možda nećeš završiti u zatvoru, ali jednog dana bi mogao.
Kad sam shvatila da osoba koja mi se pokušava ulogirati u profil ili ga nasilno zaposjesti, tu činjenicu NE ZNA, shvatila sam da nemam baš mudrog “neprijatelja”. I koliko mi je god to stvorilo olakšanje, toliko me i opterećivalo. Jer nema jadnijeg od neprijatelja koji je podcijenio tvoja znanja i mogućnosti.
Žrtva phishinga možete postati i preko računala i preko mobitela. Kad dobijete obavijest o potrebi ponovnog ulogiravanja, obavezno provjerite URL tog linka
Onda sam pomislila da netko želi ući u moje poruke. No, kad se phishing dogodio drugi put, naprosto sam obrisala sve poruke s profila, shvaćajući da ne želim riskirati. Ne zato što sam u njima imala išta što bi mene ili ikoga moglo ičime kompromitirati, nego zato što nisam željela ikome davati povoda da se bavi privatnim mi životom.
Doslovno značenje riječi phishing je pecanje (u smislu da netko metaforički “peca” vaše osobne podatke), dok je preneseno značenje – mrežna krađa identiteta. S obzirom na to da mi se takvo što nikad prije nije događalo niti sam čula da se događa drugima, trebalo mi je vremena da najprije dođem k sebi, a onda da i istražim tematiku. Postoji puno tekstova o tome na engleskom, ali u Hrvatskoj ljudi baš i nisu dovoljno upoznati s tim.
U informatičkoj literaturi navodi se da do Facebook phishinga dolazi tako da vam neka osoba preko e-maila šalje link na stranicu koja je napravljena identična ulaznoj stranici na vaš Facebook profil. Vi se “upecate” na način da se ponovno ulogiravate, bez da pogledate je li URL siguran i ispravan. Ja se na takve linkove nisam ulogiravala, ali očito neke osobe, koje su znale moju e-mail adresu i broj mobitela – jesu. Zato im je i trebao onaj kôd kojeg spominjem na početku ovog teksta.
Facebook kao društvena mreža ima odlične algoritme i zaštitu da prozre potencijalnii phishing pa vas odmah obavijesti da promijenite lozinku
U međuvremenu sam kontaktirala svoje Facebook prijatelje za koje znam da su svojevremeno imali upade u Facebook profile i došla do poražavajućeg zaključka. Naime, od njih 10, samo je jedna osoba pokušaj krađe identiteta prijavila policiji. Želim svima dati do znanja da šutnja o tome nije ispravan način djelovanja. Ako itko ikad samo POKUŠA, a kamoli UĐE u ijedan vaš privatni profil, trebali biste ga/ju odmah prijaviti policiji, bez ijedne izlike. Svi imamo pravo biti online, a pritom MORAMO imati pravo na privatnost i sigurnost. Samo pokušaj nečijeg ulaska u vašu osobnu e-poštu ili ijedan profil na društvenim mrežama, smatrajte identičnim upadu u vašu kuću bez najave. Ako je takvo što strogo zabranjeno u stvarnom svijetu, trebalo bi biti zabranjeno i u virtualnom.
Na kraju vas molim da moj slučaj podijelite s onima za koje znate ili mislite da su imali sličan problem, kako bismo zlobnim ljudima koji se vole igrati tuđim strpljenjem i životom, ukazali da ne mogu raditi što žele i proći nekažnjeno.
Onima pak koji se i dalje budu igrali tuđom privatnošću, samo ću poručiti – Karma is a bitch i sustići će vas prije ili poslije, u ovom ili onom obliku. Budite uvjereni u to. Do tada, želim vam što manje stresa u životu jer vjerujem da vam nije jednostavno živjeti samima sa sobom. Ne bih vam željela biti u koži. Facebook phishing može danas napraviti svaka osoba s prosječnim IQ-om, ali praznina koju u sebi nose oni koji imaju potrebu za tim, bojim se da je nenadoknadiva. Obećajem vam da ću ju ubuduće rješavati svim zakonskim sredstvima koja mi budu dostupna.
