Ako vam je naslov teksta poznat, u pravu ste. Potaknut je izjavom hrvatske bivše političarke Jadranke Kosor, ali je ipak moja tvorenica. Ako ju je netko i izmislio prije mene, dogodilo se slučajno i ja za to nisam znala, što je dokaz da se ideje stvaraju slučajno u raznim vremenskim razdobljima i raznim dijelovima svijeta.
Odmaknimo se ipak s politike i ideja te se osvrnimo na moju svakodnevicu. S obzirom na to da mi je cijeli vikend bio izuzetno radni i nisam stigla otići do dućana, jučer rano ujutro spremila sam se kupiti par namirnica za doručak da mogu dalje raditi u miru.
Krenula sam u 7:50h, kako bih stigla tik nakon otvaranja jer znam da se, kako jutarnji sati odmiču, Ilica sve gušće, čak nemilosrdno, puni ljudima, pogotovo u prvom danu radnog tjedna.
Počinjem tako hodati zagrebačkom najdužom te jednom najstarijih i ljudima najkrcanijih ulica, međutim, na moje oduševljenje, zateknem ju polupraznu. U laganom početnom oduševljenju čudim se kako je takvo što moguće. Obožavam velike gradove sa što manje ljudi jer tako imam dojam da je sav prostor samo moj, što mi daje svojevrsnu mentalnu prozračnost i više mogućnosti za usputno dnevno planiranje. Naime, kad nemamo fokus na druge ljude, tada više energije trošimo na sebe.
Hodam dijelom Ilice oko Britanca, obasjana prvim jutarnjim proljetnim suncem, udišući vlažni zrak zagrebačkog centra, lukavo se osmjehujući svojoj dovitljivosti izabranog tajminga. I pomišljam: “Ajme, kako je ovo super!” Odmah ću usput na plac na Britancu kupiti peršin kojeg su dućani u deficitu posljednja dva mjeseca. Hodam veselo mašući kovrčama, bivajući sigurna da mi ovo razdoblje Ovna također fino ide u prilog, njegujući me svojim astrološkim tranzitima. Umišljam si kako sam zeznula sve te radne Zagrepčane koji točno u 8h moraju biti na svojim radnim mjestima prikovani za uredske stolice i sve te umorne penzionere koji još nisu ni budni jer su jučer previše jeli slaveći Uskrs.
Pretpostavljate da moje ushićenje iznimno kratko traje jer sam, stigavši između placa i dućana, shvatila da su sve trgovine zatvorene jer je Uskrsni ponedjeljak. Prije nego što sam to shvatila, počela sam se pitati sanjam li, jesam li u nekoj virtualnoj realnosti i što nije u redu sa svijetom na ovako divan sunčan dan. Ali eto. Buđenje svaki put bude više priglupo nego bolno. Da sam vjernica, poput većine Hrvata, bila bih upućenija i ovo mi se sigurno ne bi dogodilo.
Toliko o meni, zemlji u kojoj živim i blagdanima. Ništa novo, a znam da mi nije ni zadnji put. I ne, nije bolje s godinama. Nisam ni pametnija ni mudrija. Na tim greškama ne učim jer nemam vremena razmišljati o (meni) nevažnim stvarima. I dalje me radna vremena, birokratski poslovi te državni blagdani i praznici apsolutno ne zanimaju jer vlastito radno vrijeme stvaram sama, baš kao i blagdansko-prazničke svečanosti.
Marina Krleža
