Nedavno sam ostvarila jedan od dugo željenih ciljeva. Objavila sam web stranicu projekta Seksoteka, kao njezina founderica. Dobar je osjećaj biti osnivač nečeg konstruktivnog, za što znaš da će u ljudima pobuditi neke neistražene vidike, učiniti im svijet zanimljivijim, otvoriti im nove mogućnosti. Nije da ranije nisam doprinosila društvu javnim djelovanjem i pisanjem, ali ovo mi je svakako jedan od dražih dijelova.
Konačno je došlo vrijeme kad o svemu što znam o seksualnosti, mogu otvoreno pisati i govoriti na način koji mi najviše odgovara. Volim se našaliti da je, nakon 20-ogodišnje prakse, stigao trenutak da svoja iskustva podijelim sa svima koje će zanimati.
Najviše me veseli edukativan dio projekta, ne samo u smislu da ćemo autori tekstova i ja seksualnost približavati populaciji, nego da ćemo, osluškujući njihove komentare na društvenim mrežama, učiti o sebi. Jer seksualnost je nešto što se u svakom pojedincu konstantno razvija i mijenja, pod uvjetom da je pojedinac zdrav, da vodi relativno normalan društveni život te da nije sputan društvenim konvencijama. Također sam uvjerena da će čitatelji u tom procesu učiti jedni od drugih te da će se, kad naiđu na našu otvorenost, i sami više otvarati.
Na projektu ću se truditi surađivati s dobrim i iskrenim ljudima koje tematika zaista zanima te koji su spremni razborito i konstruktivno iznijeti svoja stajališta. Naivno i idealistički? Ne bih rekla. Još uvijek vjerujem u dobre ljude koji su istovremeno iskreni i spremni doprinositi društvu. To čak, u neku ruku, smatram našom odgovornošću, s obzirom na to da obrazovni sustav u Hrvatskoj ne ulaže dovoljno volje i energije u seksualnost ne uvodeći zdravstveni odgoj u škole.
Unatoč znanstvenom i edukativnom pristupu, trudit ćemo se ne intelektualizirati većinu tekstova (iako će biti i takvih), poglavito pri temama koje će zanimati svakoga. Zato ću za tu svrhu odabrati formu kolumne i kroz nju početi progovarati razne zanimljive teme.
Voljela bih naglasiti da će se Seksoteka ponajprije bazirati na općoj seksualnosti (heteroseksualnosti). Smatram da o rubnoj seksualnosti, iako ju prakticira manji broj ljudi, na internetu postoji više platformi, što mi se čini pomalo paradoksalnim. Većinska hrvatska populacija, da bi razumjela rubnu seksualnost, mora najprije dovoljno znati o općoj. Na žalost, u Hrvatskoj je upravo progovaranje o heteroseksualnosti premalo zastupljeno, kako kroz obrazovni sustav, tako i kroz ostale društvene kanale (neprofitne organizacije, javne medije, društvene mreže itd.) Praksa heteroseksualnosti je u Hrvatskoj puno izraženija od teorije koje ima drastično nedovoljno.
Ugodno me iznenadilo kad sam nedavno za jednu svoju, malom svotom sponzoriranu, grafiku na temu seksualnosti na Instagramu, u jednom danu skupila 150 lajkova, kako od mladih, tako i od ljudi srednje dobi. Ljudi su znatiželjni. Ljudi žele čuti više o seksu i seksualnosti, ali ne u smislu tema i članaka iz ženskih časopisa, nego nešto stvarnije i manje patetično. Nešto iz prve ruke, nešto istraživački potpisano ili realno proživljeno. Proživljena energija se osjeti. Osjećaju ju oni koji su proživjeli isto ili slično iskustvo, ili su jednostavno na putu ka tome.
Imam i javljanja u inbox i zahvale što Seksoteka postoji. Neki pišu da im takva platforma u Hrvatskoj silno nedostaje, drugi pak priznaju da sam im nekim pjesmama, grafikama ili odabirom sadržaja na Seksotekinoj Facebook stranici otvorila oči te da zbog toga s većim razumijevanjem pristupaju seksualnosti. Ne osjećam da otkrivam nešto što ljudi u prošlosti već nisu iskusili, ali itekako osjećam da društvo treba javni diskurz.
Ono što me rastužuje jest što će Seksoteku neki mediji vjerojatno zanemarivati jer nikad nisam bila niti ću ikad biti dijelom ikakvih frakcija, političkih stranaka, udruga i interesnih skupina. Seksoteku od samog početka financiram vlastitim novcem i sama iznalazim načine kako ću ju marketinški predstaviti javnosti. Ne želim da bude agresivno, zatrpavajući ljude mnoštvom informacija odjednom. Idem polako i promišljeno, duboko vjerujući u ideju i njezino ukorjenjivanje u pore društva.
Plašim li se konkurencije ili onih koji strahuju da će Seksoteka njima postati konkurencijom i uzimati im čitatelje? Naravno da ne. Vjerujem da svaki kvalitetan projekt ima vjerne sljedbenike. Seksoteka će biti jedinstvena po tome što će biti fokusirana, edukativna, temeljita, neprofitna, jednostavnog pristupa, nimalo senzacionalistička, dizajnom moderna, otvorena za autore koji još nikad nigdje nisu pisali.
Ne očekujem da će svi čitatelji Seksoteke pratiti sve dijelove portala (neki će pratiti samo kolumne, drugi samo tekstove iz psihologije, treći iz umjetnosti), ali imat ćemo učenike, ljude sklone proširivanju vlastitih horizonata, ljude koji trebaju i žele raznolikosti u životu te koje zanima ljudska seksualnost različita od njihove. Osobno će me dobar tekst o seksualnosti uvijek privući, neovisno o tome na kojem je mediju prezentiran i tko mu je autor.
Vjerujem u Seksoteku jer cilj mi je raditi ono što volim. Seksotekina stranica se čita. Ponekad neće biti osobito zabavna, ali uvjerena sam da će svakoga željnog novih spoznaja itekako oplemeniti. I ne zaboravite da mi se uvijek možete javiti na društvenim mrežama i predložiti temu koju biste voljeli čitati na Seksoteci. S radošću ću osluškivati vaše želje, čežnje, male tajne i prijedloge.
Marina Krleža
