Gostovanje Slavoja Žižeka u zagrebačkom HNK-u u sklopu Filozofskog teatra
Filozofija Sloveniji diže rejting
Slavoj Žižek suvremeni je filozof svjetskog glasa čije teorije i tvrdnje uglavnom i sama zagovaram. Za mene se radi o najzanimljivijem intelektualcu kojeg je Slovenija iznjedrila u posljednja dva stoljeća, možda i ikad. Da ga uspoređujem s radom filmskih režisera, bio bi to Woody Allen, a da povlačim paralelu s književnicima, bio bi to Michel Houellebecq.
Alenovsko Žižek ima brzinu izlaganja, vrlo veliku prijemljivost svim temama (s njim nema tabua), veselost, lucidnost, humanost te odlično razumijevanje muško-ženskih odnosa. Velbeško pak mu je davanje mnogo značaja suvremenoj pop kulturi te temama islamizma i terorizma.
Odmak od izbjegličkog humanizarizma
Što reći na jučerašnje Žižekovo gostovanje u sklopu Filozofskog teatra održanog u zagrebačkom HNK-u? Većina tema odnosila se na njegova već izrečena promišljanja posljednjih mjeseci u medijima. Naglašava da kritika islama nije ekvivalent islamofobiji. Zagovara odmicanje od izbjegličkog humanitarizma jer otvorene granice nisu sinonim za empatiju, unatoč brojnim uvjerenjima današnjih ljevičara. Potrebno je prestati se osjećati dobro zbog te vrste empatije jer sentimentalizam prema izbjeglicama nestao bi kad bismo otkrili da su oni tek ljudi poput nas. Smatra da izbjeglice žele “i ovce i novce”, odnosno da dolaskom u Europu žele dobiti najbolje od Zapada, što je svojevrsni lažni antagonizam jer ni svi Europljani takvo što ne mogu dobiti. Time ne kritizira direktno ljevicu jer oštro osuđuje i Orbanovu politiku u vezi s izbjegličkom krizom.
Citira misao Oscara Wildea da je mnogo lakše suosjećati s patnjom nego s mišlju, naglašavajući da što se više osjećamo odgovornima prema izbjeglicama, to je naša krivnja veća. U svemu tome ide još dalje tvrdeći da je antirasizam zapravo prikriveni rasizam.
Opsceni karneval nižih klasa
S obzirom na to da se, kako tvrdi Žižek, nalazimo u trećem po redu robovlasničkom dobu u povijesti ljudske civilizacije, sve češće se događa da se ljudi indirektno iskorištavaju za potrebe nečijih političkih, gospodarskih ili inih ciljeva. Na to neki pristaju svjesno (npr. teroristi), drugi nesvjesno.
Tvrdi i da kad izbjeglice govore da poštuju žene, trebalo bi se postaviti pitanje kakve oni to žene poštuju, odnosno poštuju li autonomnu europsku ženu. Dotiče se teme nemilog novogodišnjeg događaja u Frankfurtu u kojem skupina izbjeglica seksistički izaziva njemačke žene. Situaciju naziva javnim karnevalskim spektaklom zastrašivanja i ponižavanja, smatrajući da nitko u njoj zapravo nije žrtva. Imigranti, kaže, jako dobro znaju kako se u Europi postupa sa ženama, ali to rade namjerno da bi izazvali našu reakciju. Unatoč tome što ih Žižek doživljava brutalnima i opscenima, tvrdi da smo takvi i mi sami te bismo se ponašali jednako da se nađemo u sličnoj situaciji.
Je li Žižekovo monološko čitanje s papira bio najbolji izbor?
Prije Žižekovog izlaganja bila je održana promocija njegove knjige “Antigona” – drame čija će se premijera nagodinu održati u zagrebačkom HNK-u.
Predavanje je bilo rasprodano do posljednjeg mjesta, a karte su nestale u samo nekoliko dana. S obzirom na to da se tražila karta više, na pozornicu su bila postavljena dodatna sjedala. Stoga smo mi, koji smo među prvima kupili karte, pomalo negodovali što su oni s kasnije kupljenim kartama imali bolju perspektivu za gledanje i slušanje, bivajući tek na 2-3 metra do Žižeka. Evo tamošnje atmosfere u pet sekundi:
Ovom prilikom uputila bih dobronamjerni savjet organizatorima i prijedlog hrvatskoj publici. Što se organizacije tiče, bilo mi je šteta što je susret upriličen kao monolog sa Žižekovim čitanjem s papira, umjesto kao debata i davanje odgovora na novinarska pitanja ili pak pitanja gledatelja. Ovaj filozof je vrlo dinamična osoba i šteta ga je smjestiti usred pozornice da jednolično čita tekst. Potrebno ga je izazvati, nagovoriti na spontano proširivanje vlastitih i naših vidika, pozvati ga na dodatne analize i sinteze. Moram priznati i da sam očekivala neke nove teme osim uglavnom političkih.
Od publike pak mu nisu postavljana originalna pitanja na koja njegove odgovore još nismo čuli, koja mu možda još nitko nije postavio pa se pitam imamo li za takvo što inspiracije. Ne znam jeste li primijetili, ali pitanja uvelike oblikuju Žižekov diskurz tijekom gostovanja kod nas. No, odete li na YouTube i zavirite u videe, debate i tribine održane po stranim zemljama i na drugim jezicima, uočit ćete nešto drugačijeg, otvorenijeg i otkačenijeg Žižeka, kakav mi se osobno više sviđa.
Žižek na kraju zaključuje da je solidarnost u odnosu na druge ljude moguća, ali samo kao “tvoja i moja borba”. U potpunosti se slažem. Kad zagrebemo ispod površine, ne borimo se svi za vlastite ideale, a pod krinkom općeljudskih?
