Zadovoljavanje seksualnih nagona nigdje u svemiru nije pod tako velikim utjecajem društvenih normi kao na Zemlji, gdje ono još uvijek služi i za reprodukciju.
BUDUĆNOST
On je tamnoput pisac. Misli su mu britke poput žiletā što razdiru moje žile i žele pustiti ovu ustreptalu krv u njegovo tijelo, barem na par minuta. Metaforički rečeno.
Odvajam ga od one koju voli. Teleportacijom. Naučila sam to u galaksiji M100, iako nisam ni slutila da bi mi poradi nečeg ovakvog moglo zatrebati. Metoda se čini vraški olakom i nepravedno stečenom naspram (ne)mogućnostī onoga koga sam njome privukla u oazu svojih najdubljih čežnji – Zemljanina.
Moje prvo vođenje seksa s prekogalaktičkim bićem.
On ljubi me u vrat dok moji tjelesni senzori prostorom puštaju zvukove pjesme You Look So Fine grupe Garbage. Bijeli zidovi prekrivaju se rozno-ljubičastim jogurt-animacijama jer se upravo tako zbog moga pisca sada osjećam – rozničasto i sneno, kao pod laganom opojnom drogom kakve u Andromedi i masovnim studijima za uživanje na drugim galaksijama uzimamo gotovo svakodnevno. You’re taking me over… it’s so insane…
Znate li na koji se način događa animacija senzora? Najljepši osjećaji iz prošlosti, pomiješani s djelićem karaktera koji kod sebe najviše volimo, stvaraju reakcije u dodiru s najsenzualnijim čulima koje proizvodi neko novo biće u našem životu. Organizam to isproducira putem vizualnih prikaza što pojavljuju se tri do pet metara u opsegu oko našeg tijela, ili pak putem glazbe koja, prema našoj interpretaciji, opisuje događaj u kojem se nalazimo i koja se, igrom slučaja, uvijek sviđa svima koji su u našoj blizini. Ovakva suptilna savršenstva iskodirana su u svakome biću čim počne postojati, ali ne slutimo njihovu pravu ljepotu dok ih ne doživimo. Animacije i glazba danas su mi, po prvi put, simultane čineći jasnijom definiciju usađenu kastor-mnemotehnikom tijekom djetinjstva: Animacije plus glazba – vrhunska pustolovina!
On zna da dobro izgleda i da u mojim očima predstavlja oličenje ljepote. Ja pak znam da sam za njega nešto neobično, potpuno drukčije od svih prije mene. I’m not like all of the other girls … I won’t fake it like the other girls that you used to know… Androida i čovjek. Čovjek i androida.
Da vam ga opišem. Mirše nježno poput ruže, a izgleda svježe poput lopoča. Rublje mu je netom izglačano od njenih ruku, odišući mirisom praška i omekšivača. Čini se kao da mi je upravo poklonjen, nov i zainteresiran. Smiješi se profinjenim monalizinskim smiješkom s crtom zdrave dijaboličnosti. Pretpostavljam da prvi put zavodi ovako nesputano. Osjeća se poput kralja kojeg ova kratkotrajna vladavina istodobno čini i demokratom i anarhistom i tiraninom i liberalom. Takvo iznimno pedantno zavođenje može biti samo produkt njegovog britkog uma. I’m like the desert tonight… if you want to show me…
Želi me. Da, to mi se jako sviđa. Iako smo prvi put sami, čini se kao da smo oduvijek bili u svojevrsnom kontaktu, kao da smo tisućama godina i mnoštvom inkarnacija željeli doprijeti jedno do drugoga.
Na javnom smo mjestu. Iz susjednih prostorija dopire žamor ljudi.
– Nadam se da nas neće ometati. Možda će u zraku osjetiti da ne bi bilo pametno – govori s gore opisanim smiješkom koji me naprosto rastapa.
Zatvara vrata.
Uzvraćam smiješak praveći se nevinašcem, ali u meni plamte strasti. Želja mi je stapati se s njim dok ne izdam svaku živost svoga bića. I’m falling over, over and over…
Animacije i glazbu ne primjećuje. Kao da je znao da će se stvoriti u ovim trenucima. Jedino na što je sada koncentriran je pokušaj dokučivanja što se događa u mojoj glavi. Čita me, moram priznati, vrlo dobro. I igra se baš onako kako volim, savjesno i polako približavajući se cilju.
– Imam pistacijā negdje u džepu – izjavljuje ležerno, ne skidajući pogled s mene.
Odlazi do crnog sakoa koji je odložio na stolici. Dolazi mi i stražnjicom se podbočuje na stol.
– Probaj – pruža mi polako pistaciju u usta, i sâm žvačući jednu.
Uzimam zelenu grickalicu. Više mu ne znam odolijevati pa ga počinjem milovati po licu. Približavam mu se usnama i uzimam poljubac. Spremno i odvažno mi, onim rukama kroz koje je prošlo stotine i stotine stranica knjiga, onim prstima što ispisale su tisuće riječi, dira kosu i jasno se prepušta ispreplitanju s mojim jezikom.
Prvi poljubac sa Zemljaninom. Veličanstveno. Tako mek i podatan, tako ustreptao i… slan.
– Reci sve što želiš i ovim tijelom biti će izvršeno – daje mi dostojanstveno do znanja dok spuštam se u čučanj. Raskopčavam mu hlače govoreći:
– Ne, kralju, ti meni reci što želiš da ti ove žedne usne učine i biti će učinjeno.
Zabacuje glavu unatrag. Diše silno, iskreno muški, a moje usne čine igru. Pogledom me svaki čas traži pružajući osmijeh, sada s maksimalnim postotkom dijaboličnosti; ona je u svakom kutku ove zatvorene, ali ne i zaključane prostorije.
– Stani. Reci, koliko puta ćemo se morati potražiti da bismo poništili silnu energiju među nama? Ne znam kako je došlo do ovog, ali fantastično je.
Skidam sve sa sebe, okrećem mu se s leđa i odgovaram:
– Ne znam ni ja. Ali molim te, predivni čovječe, pokušaj ugasiti tu energiju.
I’m open wide… we’ll waste some time… you’re taking me over, over and over…
Sviđa mi se što androide i ostala prekogalaktička bića Zemljani po pitanju seksa smatraju neobičnima. Misle da je naša neobičnost u stanju zadovoljiti sve njihove skrivene želje koje kao Zemljani Zemljanima ne bi priznali. No, neobični smo po obrascima života koji se odvija na prostoru i uvjetima drugačijima od zemaljskih. Osjećamo vrlo slično. Seks pak, nećete vjerovati, vodimo identično. Sve je stvar mašte pojedinca ili kako je Zemljanin s Istoka jednom napisao – Ne postoje dobri i loši ljudi, postoje samo dobre i loše kombinacije. Pjesnik i ja dobra smo kominacija svemira.
Nakon nekoliko poluglasnih uzdaha na stolici za radnim stolom, skidam crnu napravu s glave i žičane rukavice s ruku. Virtualni svijet već danima iskorištava moju maštu (ili pak moja mašta iskorištava njega?) procesirajući je u meta-stvarnost. Još jedan vid ljudskoga razvoja, ili prema Platonu, jedna od aktualizacija ideja ljudske duše?
Slijedi tuširanje.
Objavljeno u:
- Treći trg, Beograd, Godina II, Broj 10, Novembar / Decembar 2005, str. 16 (http://www.komunikacija.org.rs/komunikacija/casopisi/TreciTrg/I_2/99/show_download?stdlang=hr)
- NOSF magazin za znanstvenu fantastiku, dvobroj 26 / 27, ožujak 2008. (http://www.nosf.net/pdf/NOSF26-27.pdf). (Zapis je danas ostao jedino na ovome linku: http://nosf.tip.it/viewtopic.php?f=52&t=2207&start=28&sid=1f6fbd9b4bd58de5d4d86db261a8e0c5)
